"Nisam mogao da pijem sa 17 godina..." Dončić Lebronu pričao o Sloveniji i nestvarnom projektu u koji je uložio! /VIDEO/
)
Lebron Džejms i Stiv Neš bili su impresionirani svime što je Luka postigao kao momak koji je došao iz male zemlje od 2.000.000 stanovnika.
Slovenija je postala prvak Evrope kad su Goran Dragić i Luka Dončić dirigovali igrom, baš protiv Srbije u finalu Evropskog prvenstva 2017.











Luka je kao tinejdžer bio MVP završnog turnira Evrolige, osvojio je titulu sa Realom, posle čega se otisnuo u Ameriku, odnosno Dalas. Sada je u Lejkersima, napravio je veliki reset, igraće i na Evropskom prvenstvu, a u ćaskanju sa Džejmsom i Nešom, govorio je o prilagođavanju na Los Anđeles. Na početku, delili su impresije o njegovim dodavanjima.
Možeš da praviš to visoko dodavanje preko vrha odbrane, uhvatiš ih nespremne kada već misle da je igra za njih završena. I to je nešto što zaista obožavam kod tvoje igre. Ne može mnogo ljudi to da radi.
Mislim da je to s vremenom došlo, znaš, verovatno kada sam stigao u NBA. Ne, u Madridu. Mislim, verovatno ponešto, ali... Ne ovako. Ne ovako.
Znaš, želeo sam da te pitam nešto drugo, ti dolaziš iz male zemlje. Predivna zemlja Bio sam tamo ovog leta. Bili smo na kampu za oproštaj Gorana Dragića. Kako sam izgledao na terenu?
)
Bilo je prilično loše. Fudbalska utakmica je bila bolja.
Fudbalska utakmica je bila bolja? Zato što je bio mali teren. Da, to je tačno. Ali je predivna zemlja. Dva miliona ljudi? Dva miliona ljudi. Mislim, još je neverovatno da ste osvojili Evropsko prvenstvo. I očigledno ste igrali svi, ali vas dvojica ste predvodili. Sada živiš u Los Anđelesu. Kako je to za tebe? Dan kada si saznao da si u gradu koji je veći od tvoje zemlje. Južna Kalifornija ima oko 30 miliona ljudi. Prenaseljena je. Kako je to za tebe kulturološki, odjednom da budeš kao, oh čoveče, živim u jednom od najvećih gradova na svetu?
Pa, prvo, ovo je prvi grad u kojem igram koji ima okean. I zaista volim okean.
Dakle, to je bila prva stvar. Mislim, nakon par dana, to je bila prva stvar na mom umu. Sviđa mi se. Veoma mi se sviđa. Jedina stvar je saobraćaj. Taj je*eni saobraćaj.
Ali ti si takođe tiha osoba, povučena. Kao, tu je Holivud. Da li ti je potrebno prilagođavanje ili ti to ne smeta?





















Ne, ne baš. Ali svaki put kada poznate osobe gledaju našu igru i sede pored terena, neverovatno je to videti. Ali ne baš, ne toliko.
Prvi put kada sam mu postavio pitanje, bio sam kao, da li se prilagođavaš? On je odgovorio: "Prilagođavam se. Volim plažu." Prva stvar koju je rekao, volim plažu.
To je učinilo da se osećam OK. Moram da idem na pecanje. Ali to je drugačiji ritam života. Guši saobraćaj, ali volim da vozim.
)
Voliš da voziš. Jesi li vozio van Los Anđelesa do sada?
Volim da vozim, da, ali nisam pokušao. Ali prvo mesto koje bih pokušao je Santa Barbara. Jer sam bio tamo kada sam imao 17 godina ili nešto slično. Otišao sam na... P3. Da, P3. Tako da mi se zaista sviđa tamo. Mirno je. Plaža, naravno. Tiho. Tamo ima dobrog vina, isto. Sjajni restorani. Mala vinska dolina. Malo je više kao Slovenija. Ali nisam smeo da pijem sa 17 godina, pa ne znam. U Sloveniji, da. 18.
Nadoknadićeš to. Nadoknadićeš to.
Odrastao si u Evropi. Odrastao sam u Kanadi. Uvek me fascinira kako se ljudi razvijaju i koji se sistemi koriste. Tvoja fondacija, Fondacija Luka Dončić, očigledno je uradila ovu neverovatnu studiju. Naručio si studiju pod nazivom "Unutar omladinske košarke", to sadrži 300 i nešto stranica, gde su mesec dana proučavali kako se ljudi treniraju i odrastaju igrajući košarku u Evropi u odnosu na Sjedinjene Američke Države i pokušavali da saznaju što više stvari kako bi pomogli deci da postanu bolji. Igrali ste na ulici. Igrali ste stalno neformalno. I to me dovodi do jedne teme koju mislim da studija zaista ističe, a to je da, znaš, posebno u Sjedinjenim Državama, omladinski sport je komercijalizovan. Omladinski sport. Tako da, ovo je moj način da objasnim to. Znaš, kad sam odrastao, igrali smo fudbal i hokej zimi. Leti smo igrali bejzbol i lakros. I koštalo bi te oko stotinu dolara po sezoni za svaki sport. Pa, neki preduzetnik kaže, pa, ako mogu da prodam san porodici, da mala Sara ili Džoni, znaš, možda imaju šansu da postignu nešto s ovim, ali moraju da se posvete ovom sportu cele godine sa šest, sedam, osam godina. To je najgora stvar koju možeš učiniti. Šta se dešava je da su sada roditelji umešani. Postoji sistem. Ne igraju neformalno.
Da li deca još uvek igraju na igralištu u Sloveniji?











Ne mnogo. Čak je i tamo više programirano sada.
Fascinantno mi je jer mislim da tu razvijamo radost, zar ne?
Igranje sa prijateljima, a ne trener koji ti govori šta da radiš. To je pokušaj i greška. Na igralištu, dozvoljeno ti je da praviš greške i niko ti neće reći ništa. Mislim da je to jedna od glavnih stvari. Svaka generacija uči od prethodne, ali takođe uči na igralištu kroz pokušaje i greške. Ideš i igraš, pokušavaš stvari.
Ne uspeva. Niko ti ne kaže: nemoj to raditi. Kao, znaš, kao kasna dodavanja, to se razvija, znaš, stvari koje si radio sa svojom veličinom koju niko nije radio i ne bi mogli da rade ako nisu baratali loptom. Da imaš trenera koji ti od malih nogu kaže: ti si naša četvorka.
Da. Mislim, nisam imao personalnog trenera do druge, treće, možda četvrte godine u NBA. Treninzi za košarku su se sastojali od jednostavno toga - biti na terenu. Hajde da igramo košarku. Hajde da igramo košarku. Pet na pet ili dva na dva ili tri na tri.
Povezane vesti:
)
)
)