A, šta će drugo građevinski inženjer nego da i u Betisu projektuje: Kabaljero Manuel i zeleno čudo Andaluzije
)
Maneul Pelegrini. "Inginiero", kako su ga odavno prozvali u domovini. Ne, nije dobio nadimak Inženjer jer je neko čudo načinio u Čileu, već zbog toga što je po profesiji građevinski inženjer. Boga mi, retka pojava među fudbalskim trenerima.











Ali, nije kabaljero Manuel poseban samo zbog stručne spreme. On je ličnost koja je za samo dve decenije, počevši od poznijih trenerskih godina, napravila velike stvari. Sedokosi Pelegrini je stvaralac, čemu najvernije svedoči poslednji uspeh njegovog kluba. Betis je evropski hit, "zeleni" su se prvi put u istoriji plasirali u finale jednog evropskog takmičenja. Učinili su to eliminacijom Fjorentine u polufinalu Lige konferencija. Tako će zeleno čudo Andaluzije igrati za trofej ovog takmičenja 28. maja, protiv Čelsija.
Najzaslužiniji za ovaj podvig manje popularnog kluba Sevilje, jeste upravo Pelegrini. On je u Betisu, baš kao nekakav inženjer, studiozno radio od 2020. godine, udarviši temelje ekipe koju će pet godina kasnije zvati čudom. Pa ipak, ostao je još jedan korak, onaj najvažniji. A, to je osvajanje pehara. Naravno da Čelsi ima bolji tim, naravno i da je favorit, ali naravno da nema ovakvog, beloglavog mudraca na klupi. Sa Pelegrinijem, potpomognutim preporođenim škartom Mančester junajteda, Antonijem, sve je moguće.
Zanimljiv će, uostalom kao i čitava evropska epopeja Manuela Pelegrinija, biti duel španskog i engleskog kluba.
Učenik na učitelja, "sin" na "oca"
Za Manuela Pelegrinija posebno će biti emotivan duel protiv Čelsija. Ne samo zbog toga što je sa osrednjim klubom došao do njegovog najvećeg uspeha ili što u poznim godinama može do evropskog pehara, već i zato što će se naći na suprotnim stranama sa čovekom koga je trenirao i koji mu je bio ljubimac.
Upravo je Pelegrini doveo Maresku 2011. u Malagu, koju je tada vodio. Odlično su se slagali, ali je posle samo godinu dana Italijan, mučen nostalgijom, odlučio da se vrati u domovinu, posle skoro osam godina avantura van granica Čizme. Ali, toliko je Manuel cenio Enca, da ga je uzeo sa pomoćnika u vremenu dok je vodio Vest Hem, sezone 2018/19.
Mareska sa velikim poštovanjem gleda na Pelegrinija.
Srećan sam što ću se suočiti sa Betisom, posebno zbog Manuela Pelegrinija. On je kao moj profesionalni tata. Tako da ćemo biti veoma srećni. Bio sam uz njega četiri godine, dve kao igrač, a dve sam mu bio pomoćnik. Tako da tačno znam kako razmišlja o igračima. On je iskren, dobra osoba, uvek pokušava da bude iskren prema igraču. I ja pokušavam da naučim mnogo o njegovom načinu igre.
Enco Mareska
Dakle, Mareska se poklonio Pelegriniju, ali on je samo jedan od mnogih. Iako za fudbalsku javnost nije atraktivan, sedokosi Čileanac je jedan od najboljih živih trenera. Evo i zbog čega je Pelegrini poseban...
Kao inženjer, pomagao u obnovi Čilea posle katastrofalnog zemljotresa
Ponovimo, Pelegrini ima diplomu građevinskog inženjera, po čemu se i te kako razlikuje od većine fudbalskih kolega. Zanimljivo, 1985. godine, pošto se Manuel oprostio od igračke karijere, Čile je pogodio razoran zemljotres, koji je oštetio mnoge građevine. A, Pelegrini je stavio svoje inženjersko znanje na raspolaganje državi, pomogavši obnovi nekih područja u Čileu. Očigledno, to njegovo znanje i sposobnost da napravi kompaktne ekipe i odlične rezultate sa ograničenim resursima, dovelo je do njegovih značajnih trenerskih uspeha.
Veran samo jednoj ljubavi
Manuel Pelegrini je čitavu igračku karijeru proveo samo u jednom klubu. U pitanju je Universidad de Čile, za koji je, tokom 13-godišnje seniorske karijere defanzivca, odigrao 315 utakmica, Ovaj klub je, naravno, i prva trenerska ljubav Pelegrinija, koji je na klupi kluba iz Santijaga sedeo u dva navrata.
Bez titule u domovini, ali osvajao ih u Argentini i Ekvadoru!
Pelegrini zna kako se osvajaju titule, ali kuriozitet je da u svojoj domovini nije uspao da se domogne šampionske krune. Sa Universidadom je uzeo samo Kup Čilea, ali zato je bio prvak Argentine, i to sa dva kluba. Trofej je podigao sa Riverom i San Lorencom. Takođe, bio je i šampion Ekvadora, vodeći LDU Kito.
Kapetan "žute podmornice"
Prvi klub u Evropi Manuela Pelegrinija bio je Viljareal, koga je preuzeo 2004. I - odmah veselje. Osvojio je sa "žutom podmornicom" Intertoto Kup. Pa ipak, najveći uspeh sa ovim malenim klubom je napravio 2006, došavši, zajedno sa vedetama tima poput Huana Ramona Rikelmea, Dijega Foralana i Markosa Sene, do polufinala Lige šampiona, u kome je posle dvomeča nesrećno ispao od Arsenala (0:0, 1:0). Poznavaoci španskog fudbala tvrde da je to bila najveća era Viljareala.
Rekord u Realu, ali bez krune
Pelegrini je u Realu, iako bez prave podrške uprave kluba, postavio tada istorijski rekord kraljevskog kluba, osvojivši 96 bodova u jednoj sezoni Primere. Premda mu je titula izmakla zbog izuzetne sezone Barselone, koja je završila sa tri boda više i samo jednim porazom, Real je pod njegovim vođstvom bio jedan od najnapadačkijih timova ovoga veka. Podsetimo, to je ona ekipa predvođena Kristijanom Ronaldom, Iguainom, Benzemom, Van Der Vartom...
Vodio Kolarova i Jovetića do titule sa Sitijem
Čileanac je došao i do titlule u Premijer ligi. Sedeći na klupi Mančester sitija udario je temlje nasledniku, Pepu Gvardioli. Pelegrini je trofej osvojio sa timom u kome su igrali Aleksandar Kolarov, Stevan Jovetić, Edin Džeko, Kun Aguero, Jaja Ture... Inženjer je napustio "građane" sa petim najvećim procentom pobeda u istoriji Premijer lige.
Slučaj Betis, iliti kad mali zeleni pišu istoriju
Pelegrini je preuzeo Betis pre pet godina. U ovo vreme su zeleni sazreli za nešto više od pukog postojanja u Primeri, pa su 2022. osvojili Kup kralja, treći put u istoriji kluba, obezbedivši uzastopne kvalifikacije za evropska takmičenja, što se granički sa čudom. A, ove sezone senjor inženjer Manuel i mali zeleni su baš poput vanzemaljaca ostvarili najveći uspeh Betisa ikada. Finale jednog evropskog takmičenja. Manuela smo posle plasmana u finale Lige konferencija mogli videti u retkoj situaciji - sa osmehom od uha do uha. Doduše, kratkoročnim. Ubrzo se vratila kamena faca.
"Da imam drugi život, voleo bih da sam pijanista"
Seda glava mnogo zna. I mudro zbori. Završimo ovu priču izjavom Pelegrinija, posle koje se može zaključiti koliko je on zaista sjajan tip.
Da imam drugi život, ne bih ga posvetio fudbalu ili inženjerstvu. Posvetio bih ga muzici! Volim muziku, posebno onu od 60-ih do 80-ih, bendove koje i 40 godina kasnije slušaju nove generacije. Voleo bih da sviram klavir, voleo bih da pevam.
Manuel Pelegrini