"Uzeo si trofej Paspalje": Pre 30 godina "gorela" Atina i nastao prvi šampionski balkon - iz pakla rata i sankcija do evropskog zlata /VIDEO/
)
Sportal je snimio specijalni dokumentarni film na ovu temu, pa su uz buru emocija, suze i smeh, neispričane anegdote izneli su akteri zlatne medalje 1995. - Predrag Danilović, Saša Obradović, Žarko Paspalj, Miroslav Berić, Aleksandar Đorđević, Željko Rebrača, Dejan Tomašević, Dejan Koturović i pomoćnik selektora Željko Obradović.
)
U isčekivanju ekskluzivnog emitovanja dokumentarca, donosimo vam priču s idejnim tvorcem prvog šampionskog balkona. Nebojša Čović, predsednik Košarkaškog saveza Srbije, danas slavi 67. rođendan, a te 1995. je kao gradonačelnik Beograda smislio - Balkon!
SPORTAL INTERVJU: NEBOJŠA ČOVIĆ, predsednik KSS
(1995. gradonačelnik Beograda, tvorac prvog šampionskog Balkona)
A te 1995. desila se užasna Oluja na prostoru bivše Srpske Krajine, pa Dejtonski sporazum za konačni prekid rata u razorenoj SFRJ, te godine je i Emir Kusturica dobio Zlatnu palmu u Kanu za film Podsemlje (Undergraund), odigran je antologijski 100. večiti derbi u fudbalu, desio se čuveni transfer Dejana Tomaševića iz Crvene zvezde u Partizan, a osovojena je i prva sportska medalja nakon tek ukinutih sankcija.
Ta 1995. po mnogo čemu je bila specifična, pa kao sve, taj uspeh košarkaša je takođe imao svoju genezu. Naime, tada su Dragan Kićanović i Rade Petrović, koji je bio generalni sekretar u to vreme u Košarkaškom savezu Jugoslavije, došli kod mene dok sam bio gradonačelnik Beograda da im pomognem. I naravno, pošto je meni košarka jedan dobar deo života, i to lep deo života, rado sam pristao da učestvujem u ovom istorijskom uspehu, a u decembru posle tog Evropskog prvenstva postao sam i predsednik Košarkaškog saveza Jugoslavije.
Nebojša Čović
Holbruku tražio debokladu 20.000.000 dolara
I tad smo krenuli zajedno da radimo, tek su bile ukinute sankcije, a u tom trenutku imali smo i situaciju intenzivnih pregovora sa Amerikancima, tačnije sa Holbrukom. Ja sam bio uključen u taj tim, nije išlo kako treba, a onda sam otišao kod tadašnjeg predsednika Slobodana Miloševića na jedan od sastanaka u Dobanovcima. Pitao sam Miloševića mogu li da tražim Holbruku da ublaži sankcije i da mu tražim još nešto da nam deblokira neke pare koje su bile odvojene za završetak izgradnje beoghradske arene, koju smo tada zvali hala Limes. Tu je trebalo da bude Svetsko prvenstvo u košarci 1994, nažalost oduzeto nam je zbog sankcija. Pa pošto sam dobio odobrenje Miloševića, tražio sam od Holbruka da nam malo popusti sportske sankcije i sankcije u kulturi. On se saglasio, što je bio gest dobre volje. A druga stvar koju sam ga pitao, to je da nam deblokira 20 miliona dolara, pare koje su ostale u blokadi u Londonu, što je on takođe pristao, ali sa provizijom od 10 odsto. Oni su uvek imali neku svoju matematiku, to je takav sistem.
Nebojša Čović
Uticaj Slobodana Miloševića i Bore Stankovića
E sad, kad smo to prebrodili, naišli smo na novi problem, jer su kvalifikacije za Evrobasket bile završene, znalo se svih 12 učesnika prvenstva u Atini. Onda nas je opet Bog pogledao, jedan visoki funkcioner FIBA učestvovao je u nekim nedozvoljenim radnjama, tada je bilo moderno da naši igrači postaju Grci, pa smo mu pomagali preko načelnika MUP-a Radeta Bogdanovića, uz konsultaciju Slobodana Miloševića. On je onda, u znak zahvalnosti, istina i iz partiotizma, osmislio dopunu kvalifikacija, preko kojih je još dva tima izborilo plasman na Evropsko prvenstvo, a to smo bili mi i Turska. Taj čovek je, sećate se, bio Borislav Stanković, tadašnji generalni sekretar FIBA. Bile su kvalifikacije u Sofiji, pobedili smo tada jaku Bugarsku na produžetke, Estoniju koliko se sećam, Tursku, dok je rezultat s Bosnom i Hercegovinom bio 20:0, jer su oni odbili da izađu na teren po političkoj liniji iz Sarajeva. I tako smo otputovali u Atinu, a grad Beograd je zajedno sa Sokoštarkom i još nekim sponzorima uspeo da pokrije sve finansijske izazove koji su se pojavili.
Nebojša Čović
Jugoslavija se prošetala kroz Evropsko prvenstvo u Atini, iako pune četiri godine nije igrala na međunarodnoj sceni. Pobede su se ređale protiv domaćina Grčke (84:80 pp), Litvanije (70:61), Italije (87:74), Švedske (85:58), Izraela (72:59), Nemačke (92:79), u četvrtfinalu protiv Francuske (104:86), ponovo Grčke u polufinalu (60:52) i opet Litvanije u finalu (96:90). Plasmanom u polufinale overena je olimpijska viza za Atlantu naredne 1996, a doček košarkaša u Beogradu bio je veličanstven – kao nikada do tada.
Imali smo sjajnu ekipu, to su bili sjajni igrač – Bodiroga, Danilović, Obradović, Sretenović, Paspalj, Berić, Đorđević, Rebrača, Divac, Savić, Tomašević, Koturović. Otišlo se u Atinu, a tamo smo imali koordinaciju preko tadašnjeg ambasadora Milana Milutinovića, koji je posle postao i predsednik Srbije.
Nebojša Čović
Kašanin je rekao "Ajmo na Balkon", nastala je istorija
I uradili smo ono što smo uradili, nastavili smo niz osvajanja zlatnih medalja iz perioda velike SFRJ. Osvojili smo prvo mesto po raspadu Jugoslavije, pa smo se u Beogradu upitali kako da dočekamo košarkaše koji su doneli nemerljivu radost naciji u ono mučno vreme. Predsednik Saveza bio je Vesko Barović, Kića je bio generalni menadžer reprezentacije, ja gradonačenik… Zemlja je bila još pod nekim sankcijama, svi smo bili pod velikim pritiskom i u tom trenutku se događa da postajemo proraci Evrope. Mi smo u Skupštini grada razmišljali šta da radimo, pa je pokojni Kašanin rekao - “imam ideju da to bude sa nekog balkona u skupštini grada”. Kao gradonačelnik sam ga pitao s kog balkona, on me je odveo na sada svima poznati balkon na koji se izlazilo baš iz njegove kancelarije. Usvojili smo tu ideju, koja se pokazala da je dobra i ne samo da je sad dobra, nego ona je postala deo i košarkaške i kompletne sportske istorije. A dan pre tog dočeka je bilo pitanje šta ćemo da radimo sa parkom, ja sam rekao da ga otvorimo, da ga ne ograđujemo, da što više ljudi može da stane i tako je i bilo. Kad se sve završilo, tokom cele noći radnici iz Zelenila Beograd i ostalih gradskih komunalnih službi su sanirali kompletan park i sutra ujutru je bilo kao da ništa nije bilo, a imali smo jedan ogroman, veliki, masovni, jako važan istorijski događaj.
Nebojša Čović
Odlazak Hrvata - karma koja ih prati i danas
To je bio veličanstveni doček 1995, ponosan sam na njega, prvi u nizu, uz to spontani, sve je bilo specifično i značajno, baš kao što je i ta medalja sa Evropskog prvenstva koja je po mnogo čemu bila specifična – od neprijateljste atmosphere braće Grka, preko pokušaja napuštanja finala Litvanaca do napuštanja postolja Hrvata. Ružan potez Hrvata, eto od tada se nikada više nisu vratili na postolje u košarci, karma.
Nebojša Čović
Nebojša Čović govorio je i o Dudi Ivkoviću, sponi stare školske i nove moderne košarke. Otkrio je još mnoge anegdote iz 1995, napravio paralelu sa Evrobasketom 2025, pa čujte i pogledajte opširniji intervju.
A veliki specijalni Sportalov dokumentarni film “Prvi šampionski balkon - iz pakla rata i sankcija do evropskog zlata 1995” pogledajte u danima koji slede. Ekskluzivno su govorili: Predrag Danilović, Saša Obradović, Žarko Paspalj, Miroslav Berić, Aleksandar Đorđević, Željko Rebrača, Dejan Tomašević, Dejan Koturović i Željko Obradović.
Pročitajte još: