Golman je najmanje bitan u ekipi - Zomer i Donaruma kažu: Aha, važi...
)






































A, tačno je da su - najpotcenjeniji. I da su, uglavnom, najmanje plaćeni u timu. Što se tiče fudbalske karijere, svakako je najmanje isplativo biti čuvar mreže. Ne samo zbog love, već i zbog toga što je golman samo jedan. Rezervn golman nekad i po pet godina ne upiše zvaničnu utakmicu u klubu čiji je član.
Ali, istina je da sve počinje od njih. zar ne?
Odmah u glavu spucajmo činjenice. Da nije bilo Jana Zomera i Đanluiđija Donarume, Inter i Pari Sen Žermen najverovatnije ne bi postali finalisti Lige šampiona.
Mrdalice, mrdalice...
Sećate li se sjajnog filma Gorana Markovića "Tajvanska kanasta"? I nezaposlenog arhitekte Saše, koji pravi pokretne skuplture, takozvane mrdalice, koje niko ne shvata ozbiljno. E, tako je upravo kod golmana. Poslednja su rupa na svirali, niko ih ne gleda na pravi način, a oni se, baš kao i mrdalice, pomeraju, mašu rukama, nogama. Kad se mrdalica razmrda, poput hobotnice, teško bi nešto prošlo kraj nje, pa i lopta.






















A, meni, recimo, ovaj Điđi Donaruma prilično liči na hobotnicu. Kad se razmaše onim dugačkim rukama, izgleda kao oktopod.
"Jan od Leta" kao Gandalf - ovde nećeš proći!
Nije mala stvar kada izbaciš favorizovanog protivnika, koji u svom timu ima novu zvezdu svetskog fudbala. I ne samo njega. Inter je to učinio protiv Barselone. Jamal, Olmo, Rafinja, Pedri... Svi su ostali u suzama. Posle epskog dvomeča, Neroazuri su udarili vruć šamar Blaugrani. Bilo je 3:3 na Monžuiku, a onda usijanje na stadionu Đuzepe Meaca i posle hičkokovske završnice i utakmice za infarkt - 4:3 za ekipu Simonea Inzagija.
A, znate li ko je proglašen za igrača meče? Pa, golman, "mlađani" Jan Zomer, koji će uskoro da napuni 37 godina. Da, da, on, pored Lautara, Tirama, Barele... Mogao je komotno da bude nagrađen isto i posle duela u Kataloniji. Zamislite, čovek je primio šest golova u dve utakmice, a, kada se podvuče crta, zapravo je tihi heroj prolaska Intera u finale i borbu za "ušatog". Bio je kao Gandalf ispred Balroga u Gospodaru prstenova, kad uskliknu čarobnjak "Nećeš proći!". Inače, u prevodu s nemačkog, Janovo prezime (Sommer) znači - leto. Eto, nije zgoreg to znati, a nije ni slučajnost, jer doneo je Zomer lepo i sunčano vreme za Neroazure iako širom Evrope šiba kiša.
Kaže Điđi "priđi, priđi"... I - rampa!
Samo jedan dan posle atomskog fudbala u Milanu, usledio je u revanš u "gradu svetlosti" između Pari Sen Žermena i Arsenala. Posle pobede (1:0) u Londonu, glavni grad Francuske svedočio je novom trijumfu "svetaca" (2:1). Golove su postigli Ruiz i Hakimi, ovaj potonji proglašen je za MVP utakmice, što je možda i moralo tako biti, jer je postigao odlučujući pogodak. Ali, slava je ipak "ukradena" Donarumi.
Odmah je Điđi, baš kad treba, spustio rampu "tobdžijama". U četvrtom minutu odbranio je Zicer Martineliju. Da je Arsenal poveo, ne bi se pevala neka Aznavurova šansona na Parku prinčeva, već "Severni London zauvek". Pa je pročitao Edegarda, a zatim i Saku, opet u pravo vreme, u 64. minutu i vođstvu Parižana od 1:0, kada se meč lomio. Imao je on još nekoliko intervencija, ali je ostao u senci Hakimija. Pa ipak, nije slučajno to što je dobio na kraju utakmice najviše zagrljaja od strane saigrača i stručnog štaba.
Hrabrost se nalazi na neočekivanim mestima
Na kraju, kad već pomenusmo Gandalfa, a u duhu priče o potcenjivanju golmana, da zaključimo ovu priču Tolkinovim citatom kao stvorenim za te junake iz senke - Hrabrost se nalazi na neočekivanim mestima.
Povezane vesti: